homìnīd

im. m. G hominída; mn. N hominídi, G hominídā zool. 1. mn. porodica primata iz skupine čovjekolikih majmuna koja obuhvaća današnjega čovjeka, orangutana, gorilu i čimpanzu te niz izumrlih vrsta s ljudskim obilježjima 2. pripadnik istoimene porodice; sin. veliki čovjekoliki majmun v. pod majmun

homòfōn

im. m. G homofóna; mn. N homofóni, G homofónā jez. riječ koja se izgovara jednako kao i koja druga riječ, ali se različito piše; sin. istozvučnica; ant. homograf, istopisnica

homòfōn

prid. G homòfōna; odr. homòfōnī, G homòfōnōg(a); ž. homòfōna, s. homòfōno glazb. koji se izvodi jednim glasom ili s više glasova koji izvode istu dionicu; sin. jednoglasan; ant. polifon, višeglasan

homofònija

im. ž. G homofònijē 1. glazb. a. struktura djela u kojoj se uočava melodijski glas i njemu podređena pratnja; ant. polifonija b. v. istozvučnost, jednoglasje 2. jez. pojava da se riječi izgovaraju jednako, ali se različito pišu; sin. istozvučnost; ant. homografija, istopisnost

homòfōnskī

prid. G homòfōnskōg(a); ž. homòfōnskā, s. homòfōnskō v. istozvučan

hȍmogēn

prid. G hȍmogēna; odr. hȍmogēnī, G hȍmogēnōg(a); ž. hȍmogēna, s. hȍmogēno; komp. homogènijī 1. koji se sastoji od istovrsnih ili ravnomjerno raspoređenih elemenata ili članova [homogeno društvo] 2. koji se sastoji od sastojaka povezanih u cjelinu tako da se više ne prepoznaju njihova pojedinačna svojstva [homogena smjesa]; sin. jednolik; ant. heterogen

homògraf

im. m. G homògrafa; mn. N homògrafi, G homògrāfā jez. riječ koja se piše jednako kao i koja druga riječ, ali se različito izgovara; sin. istopisnica; ant. homofon, istozvučnica

homogràfija

im. ž. G homogràfijē jez. pojava da se riječi jednako pišu, ali različito izgovaraju; sin. istopisnost; ant. homofonija, istozvučnost

homògrafskī

prid. G homògrafskōg(a); ž. homògrafskā, s. homògrafskō v. istopisan

hȍmologan

prid. G hȍmologna; odr. hȍmolognī, G hȍmolognōg(a); ž. hȍmologna, s. hȍmologno kojemu su svi dijelovi usklađeni s kim ili čim, koji ima isti smisao kao što drugo

homònīm

im. m. G homoníma; mn. N homoními, G homonímā jez. riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. istoobličnica; ant. istoznačnica, sinonim

homònīman

prid. G hȍmonīmna; odr. homònīmnī, G homònīmnōg(a); ž. homònīmna, s. homònīmno jez. koji ima isti izraz, a različit sadržaj kao i koja druga riječ; sin. istoobličan; ant. istoznačan, sinoniman

homonìmija

im. ž. G homonìmijē jez. pojava da riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. istoobličnost; ant. istoznačnost, sinonimija

homoseksuálac

im. m. G homoseksuálca, V hȍmoseksuālče; mn. N homoseksuálci, G homoseksùālācā osoba koju spolno privlače osobe istoga spola; ant. heteroseksualac

homoseksuálčev

prid. G homoseksuálčeva; ž. homoseksuálčeva, s. homoseksuálčevo koji pripada homoseksualcu; ant. heteroseksualčev

homoseksùālka

im. ž. G homoseksùālkē, DL homoseksùālki; mn. N homoseksùālke, G homoseksùālkā/homoseksùālkī žena koju spolno privlače žene; sin. lezbijka; ant. heteroseksualka

homoseksuálnōst

im. ž. G homoseksuálnosti, I homoseksuálnošću/homoseksuálnosti spolna privlačnost među osobama istoga spola; ant. heteroseksualnost

honòrār

im. m. G honorára, I honorárom/honorárem; mn. N honorári, G honorárā novčana naknada za obavljeni rad koja se isplaćuje prema ugovoru [autorski ~]

honorárac

im. m. G honorárca, V hȍnorārče; mn. N honorárci, G honòrārācā osoba koja radi za honorar

honorárčev

prid. G honorárčeva; ž. honorárčeva, s. honorárčevo koji pripada honorarcu

honòrārka

im. ž. G honòrārkē, DL honòrārki; mn. N honòrārke, G honòrārkā/honòrārkī žena koja radi za honorar

hȍnorārnī

prid. G hȍnorārnōg(a); ž. hȍnorārnā, s. hȍnorārnō koji se odnosi na honorar [~ posao]

honorírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. honòrīrām, 3. l. mn. honorírajū, imp. honòrīrāj, aor. honorírah, imperf. honòrīrāh, prid. r. honorírao, prid. t. honòrīrān isplatiti/isplaćivati honorar

hȍp

usk. poziva na skok, označuje skok; sin. hopa, opa

hòpā

usk., usp. hop

hȏrda

im. ž. G hȏrdē; mn. N hȏrde, G hȏrdā/hȏrdī 1. pov. vojno-upravna organizacija turkijskih i mongolskih naroda 2. razulareno mnoštvo [navijačka ~] 3. društvena zajednica ljudi na veoma niskome razvojnom stupnju  Zlatna ~ pov. mongolska vojska koja je u 13. st. opustošila istočnu Europu, a kasnije stvorila istoimenu državu

horìzont

im. m. G horìzonta; mn. N horìzonti, G horìzonātā 1. v. obzor, obzorje 2. mn. pren. v. vidik

horizontála

im. ž. G horizontálē; mn. N horizontále, G horizontálā fiz. pravac koji je usporedan sa Zemljinom površinom; ant. vertikala

hȍrizontālan

prid. G hȍrizontālna; odr. hȍrizontālnī, G hȍrizontālnōg(a); ž. hȍrizontālna, s. hȍrizontālno v. vodoravan

hòrmōn

im. m. G hormóna; mn. N hormóni, G hormónā biol., med. tvar važna za reguliranje fizioloških promjena u tijelu koju luče žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem [~ rasta; spolni hormoni]  sintetizirani hormoni hormoni dobiveni kemijskom sintezom namijenjeni terapijskomu liječenju

hȍrmonālnī

prid. G hȍrmonālnōg(a); ž. hȍrmonālnā, s. hȍrmonālnō v. hormonski

hòrmōnskī

prid. G hòrmōnskōg(a); ž. hòrmōnskā, s. hòrmōnskō koji se odnosi na hormone [~ poremećaj]; sin. (hormonalni)

hȍroskop

im. m. G hȍroskopa 1. karta položaja planeta i znakova zodijaka u trenutku čijega rođenja 2. predviđanje budućih događaja prema položaju nebeskih tijela [godišnji ~]

hȍroskopskī

prid. G hȍroskopskōg(a); ž. hȍroskopskā, s. hȍroskopskō koji se odnosi na horoskop [~ znakovi]

hortikultúra

im. ž. G hortikultúrē uzgoj ukrasnih biljaka za uređenje vrtova, parkova i dr.

hòstija

im. ž. G hòstijē; mn. N hòstije, G hȍstījā rel. tanak okrugao kolutić beskvasnoga kruha pripravljen za slavljenje katoličke euharistije

hòtel

im. m. G hotèla; mn. N hotèli, G hotélā ugostiteljski objekt za privremeni dnevni i noćni boravak gostiju [~ s pet zvjezdica]

hotelìjēr

im. m. G hotelijéra, V hȍtelijēru; mn. N hotelijéri, G hotelijérā 1. osoba koja upravlja hotelom 2. vlasnik hotela

hotelìjērka

im. ž. G hotelìjērkē, DL hotelìjērki; mn. N hotelìjērke, G hotelìjērkā/hotelìjērkī 1. žena koja upravlja hotelom 2. vlasnica hotela

hotelìjērskī

prid. G hotelìjērskōg(a); ž. hotelìjērskā, s. hotelìjērskō koji se odnosi na hotelijere i hotelijerstvo

hotelijérstvo

im. s. G hotelijérstva 1. ukupno znanje i struka koja proučava vođenje hotela [studirati ~] 2. gospodarska djelatnost, dio turističke ponude pružanja usluge smještaja, prehrane i zabave u hotelima

hòtelskī

prid. G hòtelskōg(a); ž. hòtelskā, s. hòtelskō koji se odnosi na hotele [hotelske sobe; ~ gosti]

hȍtimicē

pril. vlastitom voljom i s namjerom [~ izazvati nesporazum; ~ udariti]; sin. hotimično, namjerno; ant. nehotice, nehotično, nenamjerno, slučajno

hȍtimičan

prid. G hȍtimična; odr. hȍtimičnī, G hȍtimičnōg(a); ž. hȍtimična, s. hȍtimično koji je učinjen vlastitom voljom i s namjerom [~ udarac; hotimična radnja]; sin. namjeran; ant. nehotičan, nehotimičan, nenamjeran, slučajan

hȍtimično

pril. vlastitom voljom i s namjerom [~ izazvati nesporazum; ~ udariti]; sin. hotimice, namjerno; ant. nehotice, nehotično, nenamjerno, slučajno

hPa

oznaka za hektopaskal

hrábar

prid. G hrábra; odr. hrȃbrī, G hrȃbrōg(a); ž. hrábra, s. hrábro; komp. hràbrijī 1. koji ne osjeća strah, koji se ničega ne boji [~ borac]; sin. neustrašiv; ant. bojažljiv, plah, plašljiv 2. koji odražava čiju sposobnost da učini ono što se drugi ne usuđuju [~ pothvat; hrabro djelo]; sin. odvažan, smion, smjel

hrábriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. hrȃbrīm, 3. l. mn. hrȃbrē, imp. hrábri, aor. hrábrih, imperf. hrȃbrāh, prid. r. hrábrio, prid. t. hrȃbren poticati koga da što učini, da bude hrabar [~ učenike prije ispita]; sin. (bodriti), ohrabrivati, sokoliti poet.; ant. obeshrabrivati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga